___________
Nojeva barka
(Presing, 2017)
"Ako je život apsurdna pojava, a jeste, to je valjda svakome jasno, šta nam je činiti da nam taj apsurd postane o saveznik?"
Ovaj roman Zorana Škiljevića objedinjuje više različitih entiteta i područja – ljubav, književnost, pisca i društveno-političke tokove i fenomene. Ako bi se govorilo o tehnici, ne bi mogla proći neprimećeno veoma prisutna sociološka imaginacija. Uz pomoć nje, autor vrlo duhovito pripoveda o preplitanju ličnih pitanja glavnog lika, pisca Roberta, i opštih, javnih društveno-političkih pitanja, kao i njihovom međusobnom uticaju.
Ovaj koloplet personalnih i javnih pitanja intrigira veliki broj ljudi, ali do njegovog razrešenja, ili bar do određenja njegove međusobne srazmere i međusobnog uticaja je jako teško doći. Stoga, pročitajte ovaj roman, jer ćete tako saznati, odnosno, preciznije sebi predstaviti određene fenomene današnjice, a pritom ćete uživati, jer su ispripovedani na humorističan način – utešno, zar ne? Najverovatnije i više od toga, jer nam je svima potrebna Nojeva barka – i literaturi i literatama i društvu u celini – na šta ovo delo svojim alegoričnim značenjima i aludira...
Marina Đenadić
Ovaj koloplet personalnih i javnih pitanja intrigira veliki broj ljudi, ali do njegovog razrešenja, ili bar do određenja njegove međusobne srazmere i međusobnog uticaja je jako teško doći. Stoga, pročitajte ovaj roman, jer ćete tako saznati, odnosno, preciznije sebi predstaviti određene fenomene današnjice, a pritom ćete uživati, jer su ispripovedani na humorističan način – utešno, zar ne? Najverovatnije i više od toga, jer nam je svima potrebna Nojeva barka – i literaturi i literatama i društvu u celini – na šta ovo delo svojim alegoričnim značenjima i aludira...
Marina Đenadić
"Pisac će pažljivo i sa ažurnošću dobrog istraživača , a ne samo posmatrača, takoreći step by step otkrivati sve moguće varijante skeleta oksimoronskog društva.
No, upornost kojom pisac pokušava i uspeva da otkrije i ispita, razne oblike mahinacija za koje je sposobno jedno društvo zahvaljujući bogatoj mašti pojedinaca ogrezlih u greške i grehove, fascinira od početka do kraja romana. Njegova islednička misija, precizno sprovedena i znalački ispisana, nosi u sebi, bez sumnje i misionarsku viziju."
Ljiljana Pantelić Novaković
No, upornost kojom pisac pokušava i uspeva da otkrije i ispita, razne oblike mahinacija za koje je sposobno jedno društvo zahvaljujući bogatoj mašti pojedinaca ogrezlih u greške i grehove, fascinira od početka do kraja romana. Njegova islednička misija, precizno sprovedena i znalački ispisana, nosi u sebi, bez sumnje i misionarsku viziju."
Ljiljana Pantelić Novaković
Moguli
Krstivoje Ćaćić, zvani Darije i Života Čvorugić, poznatiji kao Plinije, obojica golišavi, utegnuti u šarene bade mantile i sa kapuljačama na glavi, baškare se u velnes baru velnes centra „Gargantua i Pantagruel“, bezbrižno pijuckajući makijato i mohito odmeravajući mlađane starlete poređane na ležaljkama.
Velnes centar nalazio se na obodu Beogradskog emirata, sa božanstvenim pogledom na sremsku ravnicu. Iz grada se dotle stiže lako, autoputem, pa se skrene levo, pre onog kružnog odvajanja koje vodi ka aerodromu. Tu se i preko nedelje i vikendom okupljaju etablirane njuške iz sveta politike, kriminala, biznisa i estrade.
Njih dvojica inače druguju još od gimnazijskih dana, odakle i vuku ove neobične nadimke, koji ih evo već dve decenije u stopu prate. Danas se i jedan i drugi dobro kotiraju u srpskoj poslovno-političkoj nomenklaturi. Plinije kao savetnik prvog ministra u vladi, a Darije kao industrijalac, biznismen, odnosno mogul – kako se to kod nas kaže.
Posle više uspešno obavljenih zajedničkih akcija-kombinacija, sad je došao red da oposle sledeću, nimalo naivnu, budući da zadire u domen kulture, a kultura je, kao što znamo, prilično nezgodan teren za kombinacije. Javne nabavke, stečaj velikih društvenih preduzeća i smicalice na berzi su njihov fah, za mahere poput njih tu nema nepoznanica, ali kultura je nešto drugo. Mala nepažnja može ih odvesti u propast.
Velnes centar nalazio se na obodu Beogradskog emirata, sa božanstvenim pogledom na sremsku ravnicu. Iz grada se dotle stiže lako, autoputem, pa se skrene levo, pre onog kružnog odvajanja koje vodi ka aerodromu. Tu se i preko nedelje i vikendom okupljaju etablirane njuške iz sveta politike, kriminala, biznisa i estrade.
Njih dvojica inače druguju još od gimnazijskih dana, odakle i vuku ove neobične nadimke, koji ih evo već dve decenije u stopu prate. Danas se i jedan i drugi dobro kotiraju u srpskoj poslovno-političkoj nomenklaturi. Plinije kao savetnik prvog ministra u vladi, a Darije kao industrijalac, biznismen, odnosno mogul – kako se to kod nas kaže.
Posle više uspešno obavljenih zajedničkih akcija-kombinacija, sad je došao red da oposle sledeću, nimalo naivnu, budući da zadire u domen kulture, a kultura je, kao što znamo, prilično nezgodan teren za kombinacije. Javne nabavke, stečaj velikih društvenih preduzeća i smicalice na berzi su njihov fah, za mahere poput njih tu nema nepoznanica, ali kultura je nešto drugo. Mala nepažnja može ih odvesti u propast.
Uredba
Marija Popović, crnooka, dugonoga mršavica, uskog lica i bistrog pogleda, novinarsku karijeru započela je u omladinskom radiju „Zvrk“ i pre nego što je upisala žurnalistiku. Diplomirala je u roku i potom promenila više redakcija. Sad je glavna zvezda medijskog giganta RTV O11; uređuje i vodi emisiju „Taster“, koja govori o lopovluku i korupciji u vrhovima vlasti. Ako zanemarimo rijaliti programe, njena emisija već nekoliko godina ima najveći šer u emiratu. Pa ipak, njeni roditelji, oboje lekari od ugleda i karijere, ne mogu da prežale što njihova mezimica nije pošla njihovim stopama – medicinskim. „Ziheraškim“ – govorila je Marija – stopama kojim se stiže u taj lagodni svet bez nade i izazova, gde je najveće dostignuće merkanje prilike za uzoran brak.
Njena ljubav bio je Roberto. Što je takođe frustriralo njene reditelje.
Njena ljubav bio je Roberto. Što je takođe frustriralo njene reditelje.