_______________
Vrata podzemnih voda
(Presing 2015, 2016)
"Krije li svako u sebi svog ubicu? Sivu eminenciju svoje vlastite propasti? - bilo je jedno od onih pitanja za koja sam shvatio da na njih pravih odgovora zapravo i nema. Da odgovor piše svako od nas svojim sopstvenim životom."
"Pred vama je sjajna, dobro poznata, usuđujem se da kažem, prepoznatljiva urbana proza, (roman), ona koja je oličena u romanu Dragoslava Mihailovića Kad su cvetale tikve, koji se na našoj književnoj sceni pojavio šezdesetih godina prošlog veka. Od tog vremena do danas tzv. urbana proza, u okviru koje pre svega roman, doživela je različite modifikacije. Konstantan je uticaj Bukovskog, ali se dosta daleko otišlo od modela i načina Mihailovićevog romana, bar kada su pisci "beogradskog kruga" u pitanju."
Marina Đenadić
Marina Đenadić
Ovo je zadnja knjiga pročitana u 2017 godini, i sigurno se sad pitate zašto sam toliko odugovlačila s osvrtom. Pa recimo samo da je ovaj roman u samo 108 stranica, uspio izazvao buru emocija, i to - zadnjim stranicama istoga. No, da krenemo od početka...
Ovo je priča o jednom mangupu (bitangi, bećaru - ovisno gdje živite), koji živi svoj život punim plućima. Naravno, tu se ubraja brojka osvojenih ženskih tijela. Ne srdaca, to je manje važno. No, jedna ipak uspijeva u njemu probuditi malo više - ali ne ljubav, to nikako - zbog koje napravi jednu krivu stvar i biva lišen slobode i uživanja u životu...
Gordana Malančuk
Ovo je priča o jednom mangupu (bitangi, bećaru - ovisno gdje živite), koji živi svoj život punim plućima. Naravno, tu se ubraja brojka osvojenih ženskih tijela. Ne srdaca, to je manje važno. No, jedna ipak uspijeva u njemu probuditi malo više - ali ne ljubav, to nikako - zbog koje napravi jednu krivu stvar i biva lišen slobode i uživanja u životu...
Gordana Malančuk
Škiljevićev roman započinje citatom iz pesme Branimira Džonija Štulića: „Kucaj pre nego što uđeš // tajna su vrata podzemnih voda...“. Međutim na samom početku romana daleko smo od bilo kakvog podzemnog sveta već smo u društvu trojice bezbrižnih beogradskih srednjoškolaca kojima se čini da je sve lako kad si mlad. Tim pre što su leto, školski raspust... I njima je samo jedna stvar im na umu, a to je provod. Ma šta to bilo: bioskopska predstava, žurke... Odlasci na gradske plaže Lido ili Adu Ciganliju, na bazen...
Deo grada kroz koji nas pisac vodi jeste, pre svega, Zemun: Ugrinovačka ulica, Dunavski kej... Eto, konačno je postavljena scena na kojoj će trojica Škiljevićevih junaka izvesti svoju životnu predstavu! Toj sceni možemo još da dodamo i hronološku dimenziju, a ona je početak devedesetih godina XX veka...
Zoran Ilić
Deo grada kroz koji nas pisac vodi jeste, pre svega, Zemun: Ugrinovačka ulica, Dunavski kej... Eto, konačno je postavljena scena na kojoj će trojica Škiljevićevih junaka izvesti svoju životnu predstavu! Toj sceni možemo još da dodamo i hronološku dimenziju, a ona je početak devedesetih godina XX veka...
Zoran Ilić
Vrata podzemnih voda
(Odlomak)
Kucaj prije nego što uđeš,
tajna su vrata podzemnih voda.
Kucaj prije nego što uđeš u njenu sobu, jer
tajna su vrata podzemnih voda.
(Branimir Džoni Štulić: Vrata podzemnih voda)
1.
Sve je počelo onog vrelog junskog popodneva kada smo Žabac, Šekspir i ja ostali bukvalno bez ijednog prebijenog cvonjka u džepu, što je za nas, koji nismo na to naučili, bilo ravno tragediji. Nas, prokurčeni šupljoglavi trio La Kampanela, što nam je, vrag će ga znati zašto, u jednom naročito ushićenom trenutku, kao da imamo nekakve muzikantske pretenzije, prilepio moj večito narogušeni otac, pa nas otad u stopu prati i, kako stvari stoje, ostaće nam za uspomenu i dugo sećanje za vekove vekova.
Gde baš sad da budemo švorc? – šizeli smo iz sve snage. – Baš sad kada je kraj školske godine i kada nam se ludački ide u bioskop da gledamo Mi nismo anđeli sa Nikolom Kojom, Zoranom Cvijanovićem i Brankom Katić u glavnim ulogama?
To je i poslednji kulov u gradu već odgledao, ali mi volimo da se pravimo pametni, mi smo, kao i obično, čekali da prođu gužve pa da onda opušteno ušetamo u bioskop kao oslobodioci. A sad, kao u inat, nemamo ni prebijene banke.
A, navraga, gde god promolimo nosine, u školi i u kraju naročito, svi prosipaju fore iz filma kao iz rukava i smeju se kao blesavi, a mi, pošto nam nema druge, ćutimo i slušamo i sležemo ramenima kao poslednje budale. Kao da nam piše na čelu kakvi smo zvekani ispali, pa nas namerno svi zezaju u zdrav mozak ko može više. Samo što nas još ne pitaju: „Hoćete još?“
Jaka stvar otići u bioskop.
Smešno, čoveče – šta drugo da konstatujem.
Nije sramota nemati novac, u svetu kakav nam je dat, kao što su nam dati i nos i oči, i darovi bližih i daljih predaka koje nosimo u genima, imati i nemati je relativna stvar, danas imaš, sutra nemaš, danas imaš malo manje, sutra imaš još manje, prekosutra imaš koliko da ne crkneš gladan, ponekad imaš i za štek, i tako to, sve u krug.
Gde baš sad da budemo švorc? – šizeli smo iz sve snage. – Baš sad kada je kraj školske godine i kada nam se ludački ide u bioskop da gledamo Mi nismo anđeli sa Nikolom Kojom, Zoranom Cvijanovićem i Brankom Katić u glavnim ulogama?
To je i poslednji kulov u gradu već odgledao, ali mi volimo da se pravimo pametni, mi smo, kao i obično, čekali da prođu gužve pa da onda opušteno ušetamo u bioskop kao oslobodioci. A sad, kao u inat, nemamo ni prebijene banke.
A, navraga, gde god promolimo nosine, u školi i u kraju naročito, svi prosipaju fore iz filma kao iz rukava i smeju se kao blesavi, a mi, pošto nam nema druge, ćutimo i slušamo i sležemo ramenima kao poslednje budale. Kao da nam piše na čelu kakvi smo zvekani ispali, pa nas namerno svi zezaju u zdrav mozak ko može više. Samo što nas još ne pitaju: „Hoćete još?“
Jaka stvar otići u bioskop.
Smešno, čoveče – šta drugo da konstatujem.
Nije sramota nemati novac, u svetu kakav nam je dat, kao što su nam dati i nos i oči, i darovi bližih i daljih predaka koje nosimo u genima, imati i nemati je relativna stvar, danas imaš, sutra nemaš, danas imaš malo manje, sutra imaš još manje, prekosutra imaš koliko da ne crkneš gladan, ponekad imaš i za štek, i tako to, sve u krug.
VRATA PODZEMNIH VODA
(prvo izdanje, 2015)